Dvorac Trakošćan je nastao u drugoj polovici 13. stoljeća. Početkom 19. stoljeća Juraj Drašković obnavlja ga u rezidencijalni dvorac čiju posebnu vrijednost čini sačuvana orginalna uređenost unutrašnjih prostora.Pročitaj više

Trakošćan je nastao u 13. stoljeću u obrambenom sustavu sjeverozapadne Hrvatske kao manja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.
Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski, koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju, i mijenjaju razne gospodare. U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.
Za učinjene usluge kralj Maximilijan dodjeljuje vlastelinstvo Jurju Draškoviću (1525-1587), najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje.
U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. st., dolazi do napuštanja Trakošćana. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. st., obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad. U tom duhu podmaršal Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj. Iduće generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju, ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran.
1953. osnovan je muzej sa stalnim postavom. Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

Do kraja 16. stoljeća varaždinski je Stari grad promijenio mnogo vlasnika. Sredinom 16. stoljeća varaždinska utvrda doživljava radikalne preinake i od kasnogotičke tvrđave pretvara se u renesansni Wasserburg. Renesansnu pregradnju i obnovu StaPročitaj više

Ime Varaždin spominje se prvi put 1181. godine u dokumentu kralja Bele III, u kojem se razgraničuju posjedi zagrebačkog Kaptola u Varaždinskim Toplicama od posjeda varaždinskog župana. Varaždinski plemenski župani stanovali su u staroj tvrđavi (castrum comitis), djelomično kamenoj romaničkoj građevini, koja je postojala već početkom 12. stoljeća. Već tijekom 12. i 13. stoljeća, uz staru tvrđavu razvilo se građansko naselje, u starim spisima zvano Garestin. Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. dodijelio je 1209. godine stanovnicima varoši uz varaždinsku utvrdu status slobodnoga i kraljevskoga grada. Bio je to prvi grad u sjevernoj Hrvatskoj koji je dobio povlastice kraljevskoga grada.
Do kraja 16. stoljeća varaždinski je Stari grad promijenio mnogo vlasnika. Sredinom 16. stoljeća varaždinska utvrda doživljava radikalne preinake i od kasnogotičke tvrđave pretvara se u renesansni Wasserburg. Renesansnu pregradnju i obnovu Staroga grada započeo je oko 1544. godine štajerski barun Ivan Ungnad, tadašnji vlasnik varaždinske utvrde. Graditeljske radove vodio je poznati talijanski fortifikacijski arhitekt Domenico dell'Allio, graditelj utvrde u Grazu. Stari grad tada dobiva okrugle kule renesansnoga tipa, tzv. rondele, ispred kojih su izvedeni visoki zemljani bedemi okruženi opkopima s vodom dovedenom iz Drave. Raniji srednjovjekovni dijelovi djelomično su pregrađeni, a djelomično uklopljeni u renesansni izgled utvrde.
Od 1608. godine Varaždin se razvija kao središte varaždinske županije. U razdoblju od 1756. do 1776. godine Varaždin je prijestolnica Hrvatske, sve do katastrofalnog požara kada ban, uprava i vlastela odlaze ponovno u Zagreb.
Obnova Staroga grada je posve završena 1705. godine, a od 1925. godine u Starom gradu djeluje Gradski muzej Varaždin.

1320. godine na ovome je mjestu bio izgrađen kastel koji je kasnije uklopljen u izgradnju dvorca koji je današnji izgled dobio u 18. st.Pročitaj više

1320. godine na ovome je mjestu bio izgrađen kastel koji je kasnije uklopljen u izgradnju dvorca koji je današnji izgled dobio u 18. st.

Dvorac Klenovnik predstavlja spomenik nulte kategorije. Dvorac je 1616. godine sagradio ban Ivan II Drašković.
Tijekom 17. st. u njemu su održavana i zasjedanja Hrvatskog Sabora. Danas se u njemu nalazi bolnica za plućne bolesti i tuberkolozu.Pročitaj više

Dvorac Klenovnik jedan je od najvećih i najreprezentativnijih dvoraca sjeverozapadne Hrvatske.

Dvorac u Velikom Bukovcu izgradio je u razdoblju od 1745. do 1755. godine grof Josip Kazimir Drašković. Dvorac u Velikom Bukovcu pripada najvećim dvorcima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.Pročitaj više

Dvorac u Velikom Bukovcu izgradio je u razdoblju od 1745. do 1755. godine grof Josip Kazimir Drašković. Dvorac u Velikom Bukovcu pripada najvećim dvorcima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj

Dvorac u Novom Marofu - Kasnobarokno-klasicistički dvorac grofova Erdödy-Novomarofskih s početka 18. stoljeća, u zaštićenom perivoju s kraja 18. st. Danas se u njemu nalazi bolnica.Pročitaj više

Dvorac u Novom Marofu - Kasnobarokno-klasicistički dvorac grofova Erdödy-Novomarofskih s početka 18. stoljeća, u zaštićenom perivoju s kraja 18. st. površine 13,7 ha. Danas se u njemu nalazi bolnica.

Dvorac Maruševec se spominje prvi puta već 1547. godine, kao vlasništvo obitelji Vragović.
Dvorac pripada spomenicima prve kategorije, a danas je vlasništvo obitelji Pongratz.Pročitaj više

Dvorac Maruševec se spominje prvi puta već 1547. godine, kao vlasništvo obitelji Vragović. Kroz povijest dvorac je često mijenjao vlasnike, a Grof Schlippenbach ga je dogradio i dao mu današnji izgled. Današnji perivoj oko dvorca samo je dio nekadašnjeg prostranog engleskog perivoja kakav je bio prije Drugog svjetskog rata. Dvorac u Maruševcu pripada spomenicima prve kategorije . Danas je dvorac vlasništvo obitelji Pongratz.

Dvorac Opeka sagrađen je oko 1674. godine. Ono što čini Opeku zanimljivom je arboretum, njegov perivoj zasađen od egzotičnih biljnih vrsta iz svih krajeva sjeverne hemisfere, a koji je danas spomenik perivojne arhitekture najviše kategorije.Pročitaj više

Dvorac Opeka sagrađen je u 17. st. oko 1674. godine. Ono što čini Opeku zanimljivom je arboretum, njegov perivoj zasađen od egzotičnih biljnih vrsta iz svih krajeva sjeverne hemisfere koje je grof Marko Bombelles donosio sa svojih putovanja. Zbog izuzetnih umjetničkih, dendroloških, znanstvenih, odgojno-obrazovnih, kulturno-povijesnih i drugih vrijednosti, perivoj je od 1947. godine zaštićen, a danas je on spomenik perivojne arhitekture najviše kategorije.

Za Dvorac Martijanec ne znamo kad je izgrađen, ali je poznato da je u 18. stoljeću već postojao.Pročitaj više

Dvorac za koji ne znamo kad je izgrađen, ali je poznato da je u 18. stoljeću već postojao.