Ruralna arhitektura
Na brdovitom i brežuljkastom bednjanskom kraju prevladavaju nepravilno razmještena, razbacana sela, obično na vrhovima brežuljaka ili na njihovim padinama. To su tradicionalni zaselci, u kojima su još uvijek očuvani ostaci originalne arhitekture Hrvatskog zagorja – stare zagorske drvene hiže, prizemne stambene kuće, pročeljem okrenute prema glavnoj cesti. Jedan od najočuvanijih zaselaka su Sajki, u Bednji, s nekoliko vrlo dobro očuvanih hiža.

Mlinovi-vodenice

Mlinovi-vodenice rijetki su tradicijski privredni objekti koji funkcioniraju od 18. ili 19. st. i jedan su od posljednjih zornih i edukativnih primjera uporabe snage vode na obiteljskom gospodarstvu. Sve do šezdesetih godina 20. st. koristilo se na ovom području u kućanstvima i industriji snagom vode, a mnogi brzi potoci pokretali su pilane, suknare, te mlinove za mljevenje žita, koštica različitih uljarica ili su pokretali mlinove za usitnjavanje sirovina od kojih se izrađivao papir i kamenina.

Etnozbirka u Ivancu

U prostorijama Područne škole u Prigorcu nalazi se velika etnozbirka predmeta iz nekadašnje zagorske svakodnevnice. Zbirku je s učenicima prikupio, sačuvao i restaurirao Ivan Kušteljega. Od ukupnog fundusa u kojemu je više od 1000 predmeta, u dvije je prostorije izloženo više od 200 najljepših primjeraka zavičajne baštine, poredanih po tematskim cjelinama. Među sačuvanim predmetima su stari alati, ure, petrolejke, pegle, cimpleti, originalne narodne nošnje i platna, a među najstarijim sačuvanim predmetima su više od 200 godina stara zipka i citre.

Etno kuća i zagorska klijet u Sestrancu je po mnogočemu jedinstven objekt u lepoglavskom kraju. Etno zbirku čini velik broj uporabnih predmeta iz prošlosti običnog čovjeka ovog kraja. Osim razgledavanja predmeta iz zagorske prošlosti, za posjetitelje se izvode demonstracije košaraštva, lončarstva i izrade čipke koji su tradicijski obrti ovoga kraja, a gosti se i sami mogu okušati u izradi. Prostorije namijenjene ugostiteljskoj ponudi vjerno dočaravaju prostor stare zagorske klijeti. Ponuda hrane obuhvaća autohtona jela sjeverozapadne Hrvatske koja se spremaju na otvorenom ognjištu (ražanj, peka, kotlovina...), a tu su i nezaobilazni zagorski štruklji, hladni naresci i svi tradicionalni specijaliteti ovoga kraja. Gostima se nudi kvalitetno vino sorte rizvanac koje odlično prija uz jela s otvorenog ognjišta. U unutrašnjosti klijeti može se smjestiti 25 osoba, a velika vanjska terasa je dovoljna za 80 osoba. Pogodnost koja se nudi je upoznavanje kraja uz stručno vodstvo.

Rangerov lepoglavski put

Rangerov lepoglavski put obuhvaća crkve i kapele na lepoglavskom području koje je oslikao najveći hrvatski barokni slikar Ivan Krstitelj Ranger.

“Doživi Zagorje“

Zabavno edukacijski izlet “Doživi Zagorje“ - Doživljaj Zagorja kroz obilazak bednjanske kotline i zagorskih kleti, uz upoznavanje s narodnom baštinom, kulturnim znamenitostima, poznatim bednjanskim govorom i glazbom, te domaćom eno i gastro ponudom.

Organizira se za grupe.

Info: 

Turistička zajednica Trakošćan-Općina Bednja

Trg Sv. Marije 26, 42253 Bednja
Tel: +385 (0)42 796 309
e-mail: info@bednja.hr

Novogodišnja utrka, 31.12.- 01.01.
Sjajni bal grada Varaždina, 03.02.
VAFI, 12.- 15.04.
Varaždin pod zvijezdama, 01.- 03.06.
Dani performansa, 08.- 10.06.
Festival suvremenog plesa, 15.- 17.06.
Ljeto u Varaždinu, srpanj-kolovoz
Špancirfest, 24.08- 02.09.
Ceramica Multiplex, 28.08.- 31.10.
Trash film festival, 06.- 08.09.
Bienale modne fotografije, rujan
Varaždinske barokne večeri, 21.09.- 01.10.
Sajam lova i ribolova, 05.- 07.10.
Advent, prosinac

Atraktivna smjena straže ispred gradske vijećnice subotom od 11 do 12 sati (od svibnja do listopada).

Od travnja do listopada održava se prezentacija starih zanata i demonstracija izrade tradicijskih predmeta na Franjevačkom trgu u Varaždinu.

Radno vrijeme:
Dnevno 10-13 i 17-20 sati, ponedjeljkom zatvoreno

Varaždinski kraj ima bogatu gastronomsku baštinu i tradiciju koja predstavlja identitet ovoga kraja, a autohtona i tradicijska jela dio su turističke ponude.

Kako su kroz povijest Turska, Austrija i Mađarska imale veliki utjecaj u svim segmentima političkog i društvenog života u ovom dijelu Hrvatske, ostavile su traga i na našoj kuhinji koja je time postala još bogatija i raznovrsnija.

Budući da je Varaždinska županija oduvijek bila lovno područje, često se koristi i divljač u pripremi raznih vrsta jela.

Kako bi što bolje prezentirali kuhinju ovoga kraja održavaju se i međunarodne kulinarske manifestacije “Zeljarijada” i “Zlatna nimpha”, iz čega se rodila ideja o osnivanju “Udruge kuhara” i “Hrvatskog kuharskog saveza”, koje svojim radom prezentiraju našu kuhinju diljem Hravtske i svijeta.

Ujedno je 2004. godine u Trakošćanu osnovana „Academia cullinarica croatica“ čiji je osnovni zadatak edukacija šefova raznih kuhinja.

Tradicionalna jela i pića Varaždinske županije

Varaždin
Kazimir Drašković je bio izdanak bogate i moćne hrvatske aristokracije. Obilazeći svoje posjede u južnoj Ugarskoj zaljubio se u Suzanu Malatinsky. Ali, Suzana je bila protestantica i, a što je još gore, bila je udana i nije bila plemkinja. To sve ju nije spriječilo da postane grofica Drašković. Kazimir je kupio rastavu braka od Suzaninog supruga, a cijena je bila kapetanski čin. Obitelj Drašković je bila šokirana. Bečki dvor negoduje. Svi su bili protiv tog braka. Suzanu Malatinsky, joj oprostite, groficu Drašković, to uopće nije smetalo. Ona se ubrzo doselila u Varaždin u palaču Drašković na današnjem Korzu gdje se pročula po balovima i krabuljnim plesovima. A siroti Kazimir je za ljubav svoje mlade (i ne tako lijepe) žene plaćao račune.

No uskoro je umro i ostavio velike dugove. Ali u palači se tada nalazila hrvatska Vlada, hrvatski Sabor i hrvatski ban. To je bio tada najbogatiji i najmoćniji grof Franjo Nadasdy. Nakon samo tri mjeseca tugovanja grofica Drašković postaje grofica Nadasdy i najbogatija i najmoćnija hrvatkska banica. Njene zabave su postale još veselije, raskošnije i bučnije.

Srednjovjekovni božićni objed
Najprije se počelo s masnom kokošjom juhom u kojoj bijahu ukuhani rezanci, slijedila je zatim kuhana govedina i kuhani dijelovi kokoši s kiselim hrenom. Objed se nastavlja pečenim patkama, guskama, kokošima, pilićima, kosovima i golubovima s ciklom, a onda bi se, za promjenu, nakon toliko mesa posluživalo kuhane ili pečene štruklje; nakon stanke dolazi najprije ponovo lakša mesna hrana - ptice, puževi, kobasice, devenice, te volovski jezici, a onda se donose pečenke: puretinu, teletinu i prasetinu sa salatama.

Na kraju svega naslade se sa sirnom gibanicom, potom dolazi na red divljač: zec, patka i guska priređena s umakom na kiselo i valjušcima te napokon voće: jabuke, kruške, oskoruše i lešnjaci, zatim još licitarski kolači, medenjaci i paprenjaci. Uza sve to sljeduju silne količine kruha, domaćeg i pekarskog i nevjerojatne količine vina. Tako je recimo za jednu božićnu, cehovsku zabavu kupljeno i potrošeno 434 litre, a bilo je samo 17 uzvanika.

Varaždin
Spomenik Vatroslavu Jagiću prati nesreća od samog početka. Naime, u čast stogodišnjice rođenja Varaždinci su dali u Zagrebu izraditi spomenik. Prvo je cijena bila viša od planirane. Nakon toga prekoračeni su svi rokovi izrade. Kad je spomenik bio gotov, srušio se zbog vlastite težine na pod i uništio jedan stan u Ilici u Zagrebu. Kip je ostao čitav, ali su ga slomili radnici prilikom preseljenja u Varaždin. Oni su, da bi sakrili svoju pogrešku, stvar uzeli u svoje ruke. Zbog toga je kipu lijeva noga kraća, odnosno stoji u neprirodnom položaju: lijeva noga mu je ispružena, a desna je ispred lijeve također ispružena. Nakon svih problema kip je napokon došao na svoje mjesto u šetalište V. Jagića.

Tek tada je primijećeno da ima ženski kaput s gumbima na lijevoj strani.

Varaždin
Priča kaže da se na mjestu današnje crkve sv.Nikole u Varaždinu nalazio medvjeđi brlog. Budući da je blizu crkve bio južni ulaz u grad, nakon što je crkva bila sagrađena, prva je u nju ušla medvjedica. Vidjevši da nema brloga i medvjedića, okamenila se od tuge.

Graditelji su se sažalili pa su je ugradili u toranj kako bi "vječno" svjedočila o svojoj žalosti.

Varaždin
Kao najveći grad u Kraljevini, Varaždin je bio poprište političkih spletki i zakulisnih igara. Do velikog političkog potresa došlo je 1526. godine. Tada su se pojavila dva pretendanta na Hrvatsko-ugarsko prijestolje: Ferdinand Habsburški i Ivan zapolja. Vlasnik Staroga grada, ljutiti protivnik Varaždinaca, palatin Bator stao je na stranu Habsburgovaca. To je, naravno, Varaždince odmah svrstalo uz pristaše Ivana Zapolje. Vođa zapoljaca u Hrvatskoj bio je Frankopan. Uz pomoć građana počeo je opsjedati Stari grad. Prvog dana opsade iz Staroga grada bila su ispaljena dva hica. Jedan je pogodio Frankopana i on je ubrzo umro. Uvidjevši bezizlaznost situacije, Varaždinci su stali na pobjedničku stranu, onu Habsburgovaca.

Kao stanovnici najmoćnije grada Kraljevine ubrzali su i olakšali Habsburgovcima preuzimanje hrvatske krune.

Varaždin
Svojom orginalnošću u čitavoj povijesti svakako se izdvaja vinopijsko društvo "Pinta" koje je 1696. godine osnovao grof Baltazar Patačić. "Pinta" okuplja "vinske doktore" na obilnim gozbama. "Vinskim doktorom" se postajalo po strogo određenim pravilima, odnosono ispijajući nevjerojatne količine vina. Moralnim prodikama i osudama njihove neumjerenosti, što stizahu iz varaždinskog svećenstva, "Pintaši" doskočiše duhovitom dosjetkom: "Tko dobro pije, dobro spava. Tko dobro spava, ne griješi, a tko ne griješi, odlazi u nebo. Dakle, tko dobro pije, odlazi u nebo."

Među "vinskim doktorima" bilo je čak i žena iz najviših krugova aristokracije. Patačić je uvijek sa sobom nosio knjižicu "vinskih doktora" te je uspio do kraja svog života dijelm Europe upisati čak 173 "doktora".

Varaždin
Poznato je da su se Varaždinci sudili tijekom čitave povijesti. Nekad su podigli tužbu samo prevencije radi, nekad opravdano, a nekad i ne. Pri prvom spomenu Varaždina 1181. godine spominje se tužba zagrebačkog biskupa protiv varaždinskog župana Bele zbog posjeda Varaždinskih Toplica. Tužbu je župan izgubio, no više sreće su Varaždinci imali 1438. godine kada tuže plemiće: Herka od Zajezde, plemića od Grebena, plemića od Jakopovca, te plemića od Ludbrega. Tuže ih zbog okolnih posjeda, vjerojatno zbog kmetova i zemlje.

Sud odlučuje da se spor riješi dvobojem u Budimu i to na blagdan arkanđela Mihaela u dvorani za dvoboje, na kojima i uobičajenim vojničkim oružjem. Pobjednik u dvoboju dobit će posjedovni spor.
Ne zna se tko je sudjelovao od strane Varaždina, ali bio je uspješan, pa je Grad dobio spor.

Kod "Črnih mlaka", crnih bara punih treseta i mulja, a i blatne vode, trebalo je stati. Vodiči su u mrkloj noći izgubili tragove puta i mi smo slušali kako se vodiči međusobno dogovaraju da su im vještice zamele tragove, jer da sigurno te noći imaju svoj sastanak kod običajnog sastajališta povrh "Črnih mlaka". Ta priča o tom sastajalištu vještica još i danas kola među pučanstvom koje živi u selima oko Ivančice i podno nje.
 

Opširnije...