box3
Legende
Varaždin
Kazimir Drašković je bio izdanak bogate i moćne hrvatske aristokracije. Obilazeći svoje posjede u južnoj Ugarskoj zaljubio se u Suzanu Malatinsky. Ali, Suzana je bila protestantica i, a što je još gore, bila je udana i nije bila plemkinja. To sve ju nije spriječilo da postane grofica Drašković. Kazimir je kupio rastavu braka od Suzaninog supruga, a cijena je bila kapetanski čin. Obitelj Drašković je bila šokirana. Bečki dvor negoduje. Svi su bili protiv tog braka. Suzanu Malatinsky, joj oprostite, groficu Drašković, to uopće nije smetalo. Ona se ubrzo doselila u Varaždin u palaču Drašković na današnjem Korzu gdje se pročula po balovima i krabuljnim plesovima. A siroti Kazimir je za ljubav svoje mlade (i ne tako lijepe) žene plaćao račune.
No uskoro je umro i ostavio velike dugove. Ali u palači se tada nalazila hrvatska Vlada, hrvatski Sabor i hrvatski ban. To je bio tada najbogatiji i najmoćniji grof Franjo Nadasdy. Nakon samo tri mjeseca tugovanja grofica Drašković postaje grofica Nadasdy i najbogatija i najmoćnija hrvatkska banica. Njene zabave su postale još veselije, raskošnije i bučnije.
Legende
Srednjovjekovni božićni objed
Najprije se počelo s masnom kokošjom juhom u kojoj bijahu ukuhani rezanci, slijedila je zatim kuhana govedina i kuhani dijelovi kokoši s kiselim hrenom. Objed se nastavlja pečenim patkama, guskama, kokošima, pilićima, kosovima i golubovima s ciklom, a onda bi se, za promjenu, nakon toliko mesa posluživalo kuhane ili pečene štruklje; nakon stanke dolazi najprije ponovo lakša mesna hrana - ptice, puževi, kobasice, devenice, te volovski jezici, a onda se donose pečenke: puretinu, teletinu i prasetinu sa salatama.
Na kraju svega naslade se sa sirnom gibanicom, potom dolazi na red divljač: zec, patka i guska priređena s umakom na kiselo i valjušcima te napokon voće: jabuke, kruške, oskoruše i lešnjaci, zatim još licitarski kolači, medenjaci i paprenjaci. Uza sve to sljeduju silne količine kruha, domaćeg i pekarskog i nevjerojatne količine vina. Tako je recimo za jednu božićnu, cehovsku zabavu kupljeno i potrošeno 434 litre, a bilo je samo 17 uzvanika.
Legende
Varaždin
Spomenik Vatroslavu Jagiću prati nesreća od samog početka. Naime, u čast stogodišnjice rođenja Varaždinci su dali u Zagrebu izraditi spomenik. Prvo je cijena bila viša od planirane. Nakon toga prekoračeni su svi rokovi izrade. Kad je spomenik bio gotov, srušio se zbog vlastite težine na pod i uništio jedan stan u Ilici u Zagrebu. Kip je ostao čitav, ali su ga slomili radnici prilikom preseljenja u Varaždin. Oni su, da bi sakrili svoju pogrešku, stvar uzeli u svoje ruke. Zbog toga je kipu lijeva noga kraća, odnosno stoji u neprirodnom položaju: lijeva noga mu je ispružena, a desna je ispred lijeve također ispružena. Nakon svih problema kip je napokon došao na svoje mjesto u šetalište V. Jagića.
Tek tada je primijećeno da ima ženski kaput s gumbima na lijevoj strani.
Legende
Varaždin
Priča kaže da se na mjestu današnje crkve sv.Nikole u Varaždinu nalazio medvjeđi brlog. Budući da je blizu crkve bio južni ulaz u grad, nakon što je crkva bila sagrađena, prva je u nju ušla medvjedica. Vidjevši da nema brloga i medvjedića, okamenila se od tuge.
Graditelji su se sažalili pa su je ugradili u toranj kako bi "vječno" svjedočila o svojoj žalosti.
Legende
Varaždin
Kao najveći grad u Kraljevini, Varaždin je bio poprište političkih spletki i zakulisnih igara. Do velikog političkog potresa došlo je 1526. godine. Tada su se pojavila dva pretendanta na Hrvatsko-ugarsko prijestolje: Ferdinand Habsburški i Ivan zapolja. Vlasnik Staroga grada, ljutiti protivnik Varaždinaca, palatin Bator stao je na stranu Habsburgovaca. To je, naravno, Varaždince odmah svrstalo uz pristaše Ivana Zapolje. Vođa zapoljaca u Hrvatskoj bio je Frankopan. Uz pomoć građana počeo je opsjedati Stari grad. Prvog dana opsade iz Staroga grada bila su ispaljena dva hica. Jedan je pogodio Frankopana i on je ubrzo umro. Uvidjevši bezizlaznost situacije, Varaždinci su stali na pobjedničku stranu, onu Habsburgovaca.
Kao stanovnici najmoćnije grada Kraljevine ubrzali su i olakšali Habsburgovcima preuzimanje hrvatske krune.
Legende
Varaždin
Svojom orginalnošću u čitavoj povijesti svakako se izdvaja vinopijsko društvo "Pinta" koje je 1696. godine osnovao grof Baltazar Patačić. "Pinta" okuplja "vinske doktore" na obilnim gozbama. "Vinskim doktorom" se postajalo po strogo određenim pravilima, odnosono ispijajući nevjerojatne količine vina. Moralnim prodikama i osudama njihove neumjerenosti, što stizahu iz varaždinskog svećenstva, "Pintaši" doskočiše duhovitom dosjetkom: "Tko dobro pije, dobro spava. Tko dobro spava, ne griješi, a tko ne griješi, odlazi u nebo. Dakle, tko dobro pije, odlazi u nebo."
Među "vinskim doktorima" bilo je čak i žena iz najviših krugova aristokracije. Patačić je uvijek sa sobom nosio knjižicu "vinskih doktora" te je uspio do kraja svog života dijelm Europe upisati čak 173 "doktora".
Legende
Varaždin
Poznato je da su se Varaždinci sudili tijekom čitave povijesti. Nekad su podigli tužbu samo prevencije radi, nekad opravdano, a nekad i ne. Pri prvom spomenu Varaždina 1181. godine spominje se tužba zagrebačkog biskupa protiv varaždinskog župana Bele zbog posjeda Varaždinskih Toplica. Tužbu je župan izgubio, no više sreće su Varaždinci imali 1438. godine kada tuže plemiće: Herka od Zajezde, plemića od Grebena, plemića od Jakopovca, te plemića od Ludbrega. Tuže ih zbog okolnih posjeda, vjerojatno zbog kmetova i zemlje.
Sud odlučuje da se spor riješi dvobojem u Budimu i to na blagdan arkanđela Mihaela u dvorani za dvoboje, na kojima i uobičajenim vojničkim oružjem. Pobjednik u dvoboju dobit će posjedovni spor.
Ne zna se tko je sudjelovao od strane Varaždina, ali bio je uspješan, pa je Grad dobio spor.
Legende o Ivančici
Kod "Črnih mlaka", crnih bara punih treseta i mulja, a i blatne vode, trebalo je stati. Vodiči su u mrkloj noći izgubili tragove puta i mi smo slušali kako se vodiči međusobno dogovaraju da su im vještice zamele tragove, jer da sigurno te noći imaju svoj sastanak kod običajnog sastajališta povrh "Črnih mlaka". Ta priča o tom sastajalištu vještica još i danas kola među pučanstvom koje živi u selima oko Ivančice i podno nje.
Opširnije...
